Povijest kockanja u Ujedinjenom Kraljevstvu može se pratiti unatrag do kasnih 1600-ih. Međunarodna trgovina uglavnom je pridonijela uvođenju igara na sreću u zemlji. U to vrijeme najviše se kladilo na kartaške igre. Međutim, kockanje nije toliko poraslo zbog snažnog vjerskog uvjerenja u zemlji.
Tijekom 1700-ih konjske utrke počele su dobivati popularnost u Velikoj Britaniji. Izgrađene su hipodrome, a konjske utrke postale su službeni sport. To je dovelo do kladioničara koji su se počeli kladiti na trkaće događaje.
Pojavilo se nekoliko kladionica koje su nudile koeficijenti klađenja za sve različite konje koji sudjeluju. Harry Ogden je bio prvi kladioničar koji je ponudio kvote. U to je vrijeme izglede temeljio na obliku tijela ili tjelesnoj građi konja. Kasnije je u koeficijente koje je dao ubacio profitnu maržu, što je pomoglo osigurati profit i održivost kockarske operacije.
1800-te
Tijekom ranih 1800-ih još nije bilo propisa o klađenju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Klađenje je postalo pomalo riskantno za kladioničare, pogotovo one koji su usluge nudili izvan staza. Nije trebalo dugo prije nego što su se slučajevi nesavjesnog postupanja ušuljali u industriju jer nije bilo tijela koje bi ih reguliralo.
Pojavili su se i utjerivači dugova, koje su unajmljivali kladioničari da naplate od kladioničara koji nisu mogli platiti nakon što su izgubili oklade. Nesuglasice su postale toliko velike da su u nekom trenutku rezultirale s nekoliko smrti.
Viktorijanska vladavina je 1845. godine usvojila zakon o klađenju. Zakon je trebao minimizirati nesuglasice između kladioničara i kladioničara, navodeći da se oklade neće smatrati ovlaštenim ugovorima. Čin se nije puno promijenio jer je ovisnost o kockanju među ljudima već bila velika. Godine 1853. donesen je još jedan propis kojim se u domovima zabranjuje održavanje bilo kakvih kockarskih aktivnosti. To je dovelo do toga da su se igrači vratili na staze za konje kako bi zadovoljili svoje potrebe za klađenjem.
1900-te
Klađenje je dosta dugo bilo ograničeno na konjske utrke sve do 1900-ih. Godine 1923. kladionice su uvele i nogometne bazene. Utrke hrtova uslijedile su 1926., a kasnije su se pridružili i mnogi drugi sportovi. Godine 1960. donesen je zakon o klađenju, koji zahtijeva od svih kladioničara da ponude svoje usluge javnosti na ugled. Kladioničari su samo trebali poštovati sva propisana pravila kockanja kako bi postali potpuno prepoznatljivi u zemlji.