Iako tek nedavno poznat široj javnosti, biatlon se u Norveškoj pojavio još u 18. stoljeću, au sjevernim dijelovima Europe stoljećima je važan dio obuke vojnika. Od natjecatelja zahtijeva dvije stvari: što brže svladavanje staze za skijaško trčanje i precizno gađanje na streljani.
Postoji pet vrsta utrka. U klasičnoj pojedinačnoj utrci muškarci trče 20 kilometara, a žene 15 kilometara. Tu su i dohvatna utrka, sprint, masovni start i štafetna utrka.
Pojedinačna se od ostalih razlikuje po tome što se za svaki promašaj u konačni rezultat dodaje puna minuta vremena, dok u ostalim utrkama biatlonci neuspjeh na strelištu plaćaju kaznenim rundama koje moraju skijati.
U pojedinačnoj i masovnoj konkurenciji puca se četiri puta, dva puta u stojećem stavu, dva puta u ležećem stavu, dok se u ostalima puca po jednom u svakom stavu. Meta je udaljena 50 metara, au ležećem položaju duplo više.